•  Neverbalna komunikacija pri izražavanju osjećaja

     

    Dijete se rađa kao prosocijalno biće. Od samog je rođenja usmjereno na druge ljude – njihov glas, lice, miris, dodir. Djeca vrlo rano postaju svjesna da svoje potrebe mogu zadovoljiti kroz komunikaciju s drugim ljudima u svojoj okolini tj. da je važno prenijeti poruku o vlastitim osjećajima. Stoga ne čudi da dijete pokazuje osnovne emocionalne ekspresije – tugu/uznemirenost, sreću/zadovoljstvo, ljutnju i interes  – već u dobi od tri mjeseca.

    Osim izrazima lica, dijete iskazuje svoje emocije i drugim neverbalnim znakovima – položajem tijela i glave, gestama, pogledom. Neverbalnu komunikaciju, dakle, možemo iskoristiti kako bismo bolje razumjeli dijete, njegove osjećaje i stavove.

    Pa ipak, važno je naglasiti da nisu sva djeca jednako emocionalno ekspresivna. Razlike među djecom ovise o njihovu temperamentu, o količini neverbalne komunikacije u obitelji, o kulturi te o spolu/rodu. Istraživanja pokazuju da su djevojčice sklonije izražavanju osjećaja anksioznosti, srama i krivnje od dječaka, dok dječaci intenzivnije od djevojčica izražavaju emociju ljutnje. Djevojčice su također sklonije tražiti fizičku blizinu i dodir od roditelja, odgojitelja i vršnjaka. Opažene spolne razlike pripisuju se društvenim normama i rodnim ulogama kojih djeca postaju svjesna već u predškolskoj dobi.

    Neverbalna je komunikacija složena, raznolika i vrlo vjerodostojna te nam omogućuje uvid u djetetov unutarnji svijet.

    Važna prednost neverbalne komunikacije, u odnosu na verbalnu, činjenica je da je ona u manjoj mjeri pod utjecajem svjesne kontrole. Opažanjem djetetove neverbalne komunikacije saznat ćemo informacije koje dijete neće željeti ili neće moći/znati verbalno podijeliti s nama. Nepodudarnosti između verbalne i neverbalne komunikacije su česte a pravilo glasi: trebamo više vjerovati neverbalnoj komunikaciji. Dakle, djetetu koje govori da se ne boji posjeta zubaru ali istodobno nervozno trlja ruke u čekaonici potrebno je pružiti utjehu.

     

    Postoji više dimenzija neverbalne komunikacije i one se trebaju promatrati zajedno:

     

    Položaj glave:

    – Kad dijete gleda ravno u nas i drži glavu upravno šalje nam poruku da je samouvjereno

    – Kad znatno isturi glavu unaprijed govori nam da je ljuto

    Izraz lica:

    – Opušten, lak izraz lica s otvorenim ustima šalje nam poruku da je dijete zadovoljno

    – Ukočeni mišići lica govore nam da je ljuto ili uznemireno

    Udaljenost tijela:

    – Kad dijete stoji vrlo blizu i privija se uz nas šalje nam poruku da je uplašeno i nesigurno

    Držanje:

    – Kad dijete stoji sučelice nama, drži ruke na bokovima sa stisnutim šakama pokazuje nam da je ljuto

    – Kad sjedi s ispruženim nogama, pravilno i polako diše šalje nam poruku da se osjeća zadovoljno i sigurno

     

    Preporuke:

     

    – Uzmite vremena da promotrite vlastitu neverbalnu komunikaciju. Kako vi izražavate ljutnju, tugu, zadovoljstvo ili strah? Sličnost vaše neverbalne komunikacije i neverbalne komunikacije vašeg djeteta vjerojatno je velika. Kad postanemo svjesni svojih gesti, pokreta, držanja i izraza lica koje koristimo prilikom doživljavanja pojedinih emocija, bit će nam lakše interpretirati djetetove emocije.

    – Pri interpretiranju djetetovih osjećaja trebamo sagledavati cjelovitu sliku djetetove neverbalne komunikacije a ne samo jedan element.

    – Vježbajte interpretiranje djetetove neverbalne komunikacije. To možete učiniti tako da ga promatrate dok razgovara s vama, dok se igra, dok komunicira s vršnjacima. S vremenom ćete postati sve vještiji.

     

    Važno je podariti pažnju djetetovim osjećajima i ponašati se u skladu s njima – reagiranjem na djetetove neverbalno iskazane emocije šaljemo mu poruku da ga razumijemo i prihvaćamo te potičemo bliskost i toplinu našeg odnosa. Također, time potičemo daljnji socio-emocionalni razvoj. Dijete koje je svjesno vlastitih (i tuđih) osjećaja, pronalazi put da ih izrazi te opaža da okolina na njih reagira, vjerojatnije će imati bliske i podržavajuće odnose (u djetinjstvu ali i u odrasloj dobi), lakše će rješavati međuljudske konflikte i nesuglasice te će biti manje sklono agresivnom ponašanju.

     

     

    Halberstadt, A. G., Parker, A. E. i Castro, V. L. (2013). Nonverbal communication: Developmental perspectives.

    Salovey, P. i Mayer, J. D. (1990). Emotional intelligence. Imagination, cognition and personality, 9(3), 185-211.

    Woolfston, R.C. (2004). Bistro dijete – Razumijevanje i poticanje razvoja vašeg djeteta. Zagreb: Educa.

Intenzivne emocionalne reakcijeSenzorna integracija